Zbirka kratkih priča objavljena 2011. godine u izdavačkoj kući Čekić, Beograd. Neke od priča u ovoj zbirci su nagrađene priznanjima Ulaznica (Zrenjanin), Vranac (Podgorica) i Zija Dizdarević (Fojnica).
RECENZIJE:
Lana Bastašić predstavlja jedan od najautentičnijih mlađih ženskih proznih glasova u književnostima bivše Jugoslavije. Njena proza, tematski omeđena potragom za identitetom u posttraumatičnom, posttranzicijskom društvu, uspeva da nađe neposredan put do čitalaca i da zadovolji dva naizgled suprotstavljena kriterijuma – lake čitljivosti i značenjske slojevitosti.
Vladimir Arsenić
Lana Bastašić uz to piše, poput Karvera ili Kurejšija, lirski blago, jezikom koji se rijetko nalazi u interliterarnoj južnoslavenskoj zajednici, stilom u kojem se odmah prepoznaje uistinu vrhunska literatura.
Prof. dr Enver Kazaz
Ovdje možete pročitati tri priče iz zbirke:
SUPRUGA HASANA AVDIĆA
Moja baka nikada nije nosila parfem. Govorila je da je parfem za kurve i prostakuše. Mirisala je na sapun domaće proizvodnje i crveni luk. Dobra žena miriše na kuhinju. Tako je govorila moja baka. Dobra žena se ne vucara po čaršiji.
Pročitaj sve
DRUGA CRTA
Kiretom se iščisti zid vašeg uterusa. U suštini, sastruže se mjesto na kojem se implantirala oplođena jajna ćelija. S tim da, s obzirom na specifičnost vaše situacije, mogu da vam propišem Prostagladin i da jednostavno ostavimo stvari da idu prirodnim tokom.
Pročitaj sve
CRVENI TROTOAR
U jednoj recenziji austrijske kratke priče pročitala sam: „Nijedna
Pročitaj sve
priča, koja počne seksom i stihovima Belle and Sebastian ne može da
bude loša“. Naša priča je počela seksom i stihovima Belle and Sebastian
i završila je sa „dobro, ko te jebe“.
Zbirka priča Vatrometi druga je knjiga mlade banjalučke spisateljice Lane Bastašić. Baš kao njezina prva knjiga Trajni pigmenti (SKC Kragujevac, 2010.) i Vatrometi su izrazito kritički nastrojeni prema svakodnevici. Na suptilan i osjetljiv način zbirka ‘obrađuje’ čitav koloplet ljudskopravaških tema, od nasilja nad homoseksualnim osobama, ženskih prava, do lepeze poratnih tema kao što su problem mina i ratnih zločinaca. No kako ipak ne bi olako stekli dojam da se radi isključivo o angažiranoj prozi, valja istaknuti kako se u podlozi priča provlači intimistička tema potrage za identitetom, pri čemu spomenuta ‘obrada’ problematike drugih postaje gradivnim elementom bricolagea identiteta mladih protagonista. – Leda Sutlović, “Što si ti”, Beton, 22. 03. 2012.
PROČITAJTE KRITIKU NIKOLINE TUTUŠ OBJAVLJENU U POLJIMA, BROJ 476. GODINE – JUNACI NAŠEG DOBA