Knjiga priča za djecu samostalno objavljena 2015. godine u Banjoj Luci. Ilustracije je radila banjalučka umjetnica Sandra Dukić. Priče govore o avanturama autorkine bratanice Nastje i njenih igračaka. Inspiracija za pisanje knjige dolazi od neobičnog sunca koje je Nastja nacrtala kada je imala četiri godine, a koje krasi naslovnicu zbirke. Ideja da svako dijete ima pravo da doživi sunce kako želi i naslika ga onako kako ga vidi osnovna je poruka ove knjige.
Ilustracija: Sandra Dukić 
Ilustracija: Sandra Dukić
Sa promocije knjige u Banjoj Luci
Pročitajte recenziju na blogu Lovily.net:
Zbog čega je tako lijepa?
Jer je spoj nevjerovatno lijepih životnih poruka, slatkih pričica i divnih ilustracija.
“Nastja crta sunce” je zbirka priča koje predstavljaju pogled jednog djeteta na život. Ovo nisu priče u kojima Nastja uči o životu, već u kojima Nastja podučava o životu – svoju tetku Lanu, svoje drugare i sve one koji čitaju njene priče.
Pročitajte više klikom na fotografiju:
Sivi Medo i gospodin pas Englez plešu Ringe raja
Tog dosadnog subotnjeg jutra, kad baš ničeg pod vedrim nebom nije bilo da se radi, Nastja i tetka Lana odlučile su igrati Ringe ringe raja.
Kako bi bilo blesavo i, u najmanju ruku, dosadno, da se samo nas dvije vrtimo u krug k’o blesave, odlučile smo pozvati Sivog Medu i gospodina psa iz Engleske da igraju sa nama.
Sivi Medo i gospodin pas nikada nisu igrali Ringe ringe raja, ali smo Nastja i ja pretpostavljale kako sva djeca, pa i sve igračke, poznaju tu pjesmicu.
Korak po korak, djevojčica, tetka, medvjed i ćuko počeli su da se vrte.
Nastja je rekla:,,Ringe ringe raja, doš’o čika Paja…”
,,A ko je čika Paja?”, upita najednom, sasvim ozbiljno, gospodin pas, zaustavljajući igru.
,,Ajde, bolan, vrti se i ne prekidaj nas!”, odbrusim mu ja i nastavim pjevati sa Nastjom: ,,pa pojeo jaja…”
,,Ja ne volim jaja”, prekinu nas ovog puta Sivi Medo. ,,Možemo li pjevati – DOŠ’O PAJA I POJEO MED?”
,,Medo, Medo…”, kažem mu ja, ,,tako ne ide pjesmica! Slušaj Nastju i mene kako pjevamo!”
Nastavile smo: ,,Jedno jaje – muć! A mi, djeco, čuč!”
Kako smo Nastja i ja čučnule, shvatile smo da su Sivi Medo i gospodin pas Englez ostali na svojim nogama.
,,Brzo! Čučnite!”, došapnu im Nastja. ,,Kvarite nam igru!”
,,Ali rekle ste ‘a mi, djeco, čuč!’ Mi nismo djeca. Mi smo pas i medvjed”, objasni nam, pomalo uvrijeđen, gospodin Englez. Na te riječi, Sivi Medo ga uhvati za šapu i njih dvojica odoše na drugi kraj sobe da slažu kocke.
,,Izgleda da su se naljutili”, kažem ja Nastji. ,,Šta ćemo sad?”
Ali Nastja se nije dala zbuniti. Brzo ode po svoja dva drugara i zamoli ih da se vrate. Ponovo smo se uhvatili za ruke (i šape) i donijeli odluku da se od tog dana u našoj kući pjeva drugačija verzija stare pjesmice:
“RINGE RINGE RAJA, DOŠ’O ČIKA PAJA IZ ENGLESKE VOZOM, PA POJEO JAJA, MED I BIJELU KOSKU, JEDNO JAJE MUĆ, A MI, DJECO, MEDVJEDI I PSI, ČUČ!”
(Kasnije smo, naravno, jajima, medu i koski morali dodati banane i sir, jer su majmunica Maša i Rozi Miš zahtijevali da ih uključimo u ples.)
Ograničen broj primjeraka dostupan je u banjalučkim knjižarama Kultura ili direktnom porudžbinom na e-mail zeljaba@gmail.com.
Lana Bastašić 